...jos ponekad ulicom nasom. . .
Jos ponekad ulicom nasom prodjem kradom u sitne sate nadajuci se da cu te videti. . .
Hod kroz tamu,mrak me guta,a ja pogledom trazim samo jedne oci.
Mislim da cu te sresti,iako te odavno nisam videla,nadam se da ces ti isto kao i ja setati kradom ulicom nasom.
Znam da te nema,jer se krijes od mene isto kao i ja od tebe,ali kada padne noc mi je najgore i opet pozelim da te samo vidim.
Setam se ulicom nasom i secam se proslih dana,nasih osmeha,naseg cutanja i nasih zagrljaja.
. . .Resenja nije bilo. . .
Ljudi se razlilaze jedinim ,,zbogom'' ili ,,nismo vise isti'',ponekad i bez reci,ali sa praznim srcima.Iza toga ostaju pitanja:Ko je kriv?Zasto?Zar nema resenja?
Da,resenja za nas dvoje zaista nije bilo,a nismo rekli jedno drugom ni ,,zbogom'' niti su nam srca bila prazna.Nismo ni pitali ko je od nas dvoje kriv.Nismo,jer nismo imali koga,pa ni nas same.Zapleli smo se u cudne mreze ljubavi i neizvesnosti,savesti i obaveza.Jednoga dana pozdravili smo se uz reci ,,videcemo se''.Svako je krenuo na svoju stranu. . .Tog trenutka bilo je jasno i meni i njemu da se ipak vise nikada necemo videti,ali nismo hteli ili nismo mogli da izgovorimo ,,zbogom''.Uspomene. . .Nikada ih se ne prisecam,jednostavno,zivim za ljubav koja traje.Ona je tu,ali bez njega. . .
Podigni ruke prijatelju
Podigni ruke prijatelju u ovom svetu
LAZOVA
Podigni ruke prijatelju,odgurni zidove sumnje,
prozirne namere oni nikada ne mogu skriti.
Podigni ruke prijatelju. . .Logika jedna neprijatna.
Pogledaj pravo,pljuni u lice,ostani DOSLEDAN,veruj JOS JEDNOM!
Podigni ruke prijatelju!
cekam te
Cekam te,
besmisleno je mozda,ali ja ne umem drugacije.
Cekam te,
mada znam da ces doci kada prestanem da te cekam,kada te zaborvavim.
Cekam te,
da izgovorim reci koje treba da traju,a ja ih cutim.
Cekam te,
da bih volela jos jednom vecno.
Cekam te,
umorna od rastanka,dogadjaja,izivljenih istina i traganja. . .
Cekam te,
cuj . . .CEKAM TE. . .
Necu da krivim nikoga
Zashto nisam u ovom bolnom trenutku u tvom zagrljaju?
Zashto nisi pored mene da me milujesh onako kako samo ti znash?
Necu da krivim nikoga,
jer niko nije kriv sem nasheg srca koje je kao jedna dusha,jedno bice!
Iscepali smo srce na dva dela,
a tako mi treba ta druga polovina,jer si ti deo nje,a
srce ne moze da kuca ako je rastrgnuto!
Otkad nisi tu,ja sam samo polovina choveka,
jedna bezvredna dusha koja nije cela!
Vrati se,spojimo NASHE SRCE OPET!
Vrati se. . .
Umrecu. . .
Osmeh se ne plaća,a vredi mnogo!
,,On obogaćuje one koji ga primaju,a ne osiromašuje one koji ga daju.
Traje trenutak,ali se VEČNO PAMTI
Niko nije toliko bogat
da mu osmeh nije potreban,
niti toliko siromašan da ga ne moze dati.
Osmeh je nezni znak prijateljstva,
on odmara umornu dušu i vraća hrabrost obeshrabrenima.
I ako nekad sretneš nekoga ko nije u stanju da ti se nasmeši,
iako ti to zaslužuješ,budi VELIKODUŠAN,
NASMEŠI MU SE,JER JE NJEMU OSMEH NAJPOTREBNIJI ! ! !
Ako zeliš idi
Ako želiš otići,
idi cestama i ne osvrći se.
Ja imam samo svoje ruke i usnežda te njima zadržim.
Imam samo svoje oči da te njima molim.
Ako želiš otići,idi,
ne osvrći se molim te.
Ne osvrći se da ne vidiš te ruke kako drhte,
ne osvrći se da ne vidiš te oči kako plaču.
Seti se. . .
Ako se pitaš da li si
ikad voljen bio-seti se.
...seti se jedne smedjokose devojčice
i njenih rumenih obraza
...i tužnih smedjih očiju
...seti se i dobićeš odgovor.
Ako se ne setiš toga,seti se
strasnih zagrljaja i nežnih reči
koje si joj šapatom govorio!
...seti se zbunjenog pogleda
kada si tražio više nego što je mogla dati.
seti se nje-ako si je voleo,
i znaćeš da si voljen bio. . .
ljubaw jedne majke. . .
falish mi. . .
HaJdE Da Se WoLiMo!!!!!!!!!
zašto?
Kako je to moguće da postoji tolika ljubav medju ljudima,a da u jednom trenutku preraste u neverovatnu mržnju?Zašto su ljudi toliko nepoverljivi,a ne shavatju da samom tom neverom pokazuju ustvari da ne veruju u sebe?!Zašto stavljaju tačku na nešto,a znaju da će patiti?Zašto se razdvajaju ako se vole?Zašto se inate?Toliko ZAŠTO,a nikada nema odgovora na to!Patnja. . .Bol. . . SUZE...Čemu sve to?!U ljubavi mora mnogo da se žrtvuje.Neko uspe da se prilagodi,a neko ne. . . Ali nikada mi neće biti jasno čemu suze služe?Da pokažeš svoju slabost ili svoja prejaka osećanja u tom trenutku?Zašto postoji patnja kad ona uništava ljudsku dušu i čovečnost? (Dalje)
Čestitamo!
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.